Ishod parlamentarnih izbora u Kanadi možda je i najveći vanjskopolitički uspjeh američkog predsjednika Donalda Trumpa u prvih stotinu dana njegova drugog mandata. Naime, prije samo tri mjeseca predizborne su ankete liberalima (tadašnjeg premijera) Justina Trudeaua najavljivale nezapamćeni debakl, dok se čelniku konzervativaca Pierru Poilievreu, "kanadskom Donaldu Trumpu", mjesecima tepalo kao dolazećem premijeru.
No sreća se preokrenula, i to u razmjerima kakve moderna politička mjerenja ne pamte.
Liberali su ipak trijumfirali osvojivši 43,5 posto glasova, tj. 152 mandata u novom sazivu federalnog parlamenta, dok su konzervativci podbacili s 41,4 posto i 131 mandatom.
Konteksta radi, Poilievreu su ankete početkom godine, dakle prije samo tri mjeseca, najavljivale prednost veću od 20 posto.
Ta se naizgled neuhvatljiva prednost neočekivano brzo otopila, i to zahvaljujući dvama faktorima: kadrovskom osvježenju na kanadskoj ljevici te promjeni garniture u Bijeloj kući.
U samo tri mjeseca, tijekom kojih je predsjednik susjedne zemlje Kanadu počeo besramno nazivati "51. saveznom državom SAD-a" te joj je uveo drakonske carine na većinu žila kucavica robne razmjene, Pierre Poilievre izgubio je svoj glavni predizborni adut - sličnost s Donaldom Trumpom.
Štoviše, Trump mu je svojim ophođenjem iz ruku izbio glavni adut - kritiziranje političkih rivala. Kako kritizirati opoziciju dok "izvana" prijeti objektivna ugroza? Nije li to izdajnički?
I tako, dok je Trump Poilievreu drastično suzio manevarski prostor predizbornog djelovanja, liberali su mu zadali još jedan ozbiljan udarac - izuzetno nepopularni premijer Justin Trudeau najavio je svoje političko umirovljenje, a na toj ga je poziciji, prvo privremeno, a sada i trajnije, zamijenio Mark Carney, bivši guverner kako kanadske tako i engleske banke.
Kanađani su, tako, između "kanadskog Trumpa" i financijskog savanta u eri trgovinskog rata i prijetnja aneksijom izabrali Carneyja kao manje od dva zala. Zanimljiv moment je i činjenica da u trenutku završavanja ovoga teksta Pierre Poilievre, nesuđeni premijer, i dalje čeka obradu glasačkih listića u svom okrugu da dozna je li uspio osigurati mandat u novom sazivu parlamenta, istom onom u kojem vjerno služi već više od 20 godina.
No pred Carneyjem je tek sada ozbiljan izazov; sastaviti stabilnu većinu. Naime, iako je relativni pobjednik izbora, prema rezultatima u trenutku pisanja ovoga teksta nema dovoljno ruku da zavlada sam, bez koalicijskih partnera. Izazov se krije u tome što su mu opcije vrlo mršave. U slučaju da mu usfali ruku, morat će se osloniti ili na žetončiće iz redova konzervativaca ili na zastupnike secesionističkog Bloc Quebecoisa (koji su osvojili 6,4 posto, tj. 21 mandat). Potonji bi scenarij bio brak iz interesa koji bi mogao ozbiljno naštetiti reputaciji obiju stranaka na duge staze, no prilika (za moć) se rijetko kada propušta. Utoliko više što ideja odcjepljenja Quebeca od ostatka Kanade nikada nije bila manje popularna nego što je sada, u eri Trumpovih teritorijalnih prijetnji.
Treba spomenuti i stranku New Democrat, koju su glasački kaznili upravo zbog suradnje s vladajućim liberalima. U ovom su im izbornom ciklusu "poklonili" samo 6,3 posto, tj. četiri mandata. Do sada su ih imali čak 25.
Komentari
0