
Nisam ekspert za Kinu. Bio sam tamo dvaput, prvi put 1997. nakon što se Ujedinjeno Kraljevstvo rastalo s unajmljenim teritorijem/kolonijom, a Svjetska banka, MMF i G7 tim povodom tamo održali svoje centralne godišnje sastanke, drugi put 2014. kao slušajući gost pekinškog sveučilišta, ogranka za međunarodne poslove.
Oba puta rastao sam se s dijelom predrasuda i, vjerojatno, stekao paket novih. Danas, u jeku globalne rasprave o tome tko se, na koji način i koliko treba, može, smije ili ne smije čvršće povezati s Kinom koja koristi trenutak Trumpovom politikom oslabljene Amerike kako bi učvrstila svoju globalnu poziciju, vidim da u svojoj borbi s predrasudama nisam bio usamljen. Danas se s predrasudama susreću oni koji bi trebali donijeti važne političke odluke.
Komentari (0)
Komentiraj