Zvono se, po običaju, oglasilo vrlo rano. Oko pet i po je osumnjičeni ustao na minutu, dvije, samo da se pomokri. Praznog se mjehura vratio u postelju i stisnuo uz toplo tijelo supruge, zadovoljan da može još dva sata spavati. Ponovno je usnuo, kad je neodređeno kasnije čuo: Din! Don!
Osumnjičeni je plivao u olujnom moru, borio se s visokim valovima. Iz otočne crkve su zvonili da rastjeraju oblake. Trebalo je dugo da san uzmakne pred javom i on shvati da nema nikakve oluje ni mora ni kamene otočke crkve, već da mu netko zvoni na vratima, sve živčanije: Din! Don! Din! Don! Din! Don!
"Šta je ono?!" prenula se njegova supruga, uspravljajući se uplašena i raščupana u postelji.
"Kreten", šapnuo je on, pretpostavljajući da je pred vratima njihov stariji sin, koji se u zoru vraća...
Komentari (0)
Komentiraj