Tko nikada nije imao ljubimca, ne može tako lako razumjeti zašto razgovaramo s njima kao s djecom, zašto im dopuštamo da spavaju s nama ili zašto nam srce zadrhti kad vidimo veseli mašući rep ili čujemo tihi mijauk. Tada na dnevni red najčešće dolazi hrpa pitanja – iskrena, znatiželjna, ponekad smiješna, a ponekad i potpuno zbunjujuća.
Kako bismo riješili nedoumice i približili svima onima, koji su se uvijek pitali kako je to voljeti nekog tko ima šape, suživot čovjeka i životinje, zamolili smo dvoje ljubitelja životinja da nam iz svog iskustva otkriju sve što jednog laika može zanimati o psu ili mački.
Pitanja za Ivana, vlasnika psa Ruby
Što bi se dogodilo da nekoliko dana jednostavno ne možeš prošetati psa vani?
Kada imaš psa, jednostavno ne postoji ta varijanta da ga ne možeš prošetati nekoliko dana. Maksimalno što možeš je preskočiti jednu od nekoliko dnevnih šetnji, ali to je u krajnjoj nuždi. Češće se neka šetnja može odgoditi ili spojiti s nekom kasnijom šetnjom koju onda prebaciš na ranije.
Ako su ostale potrebe psa namirene, da ima za jesti i piti, vjerojatno će, kada više ne može trpjeti, u stanu obaviti to što mora. Ali za pse, kao i za ljude, nije baš dobro da trpe ako ne moraju. Psi koji su naučeni da ništa ne obavljaju kod kuće će trpjeti dokle više ne mogu izdržati, što može dovesti do nekih zdravstvenih problema.
Za raspoloženje psa također nije baš idealno da ne izlazi van. Znam po svojoj Ruby da ako neku šetnju skratimo, da nije baš zabavan i dobro raspoložen psić kao inače. Ukratko – život si posložiš tako da uvijek netko može psa izvesti van, makar na 10 minuta. U krajnjoj nuždi nam nekad uskoče prijatelji, nekad rodbina, a postoji i sve više usluga za šetanje pasa.
Može li tvoj pas jesti ostatke ljudske hrane, odnosno moraš li mu baš kupovati posebnu hranu?
Psu uvijek kupujem posebnu hranu, i to istu hranu koju je jela kao štene, samo u obliku koji je prilagođen njenoj veličini – dakle malo veći komadi polusuhe hrane. Pseća hrana koju kupujemo ima sve potrebne nutrijente, tako da zapravo nemamo o čemu razmišljati. Damo joj njenu količinu tri puta na dan i sve ok. Budući da joj kupujemo uvijek paket hrane od pet kilograma, on nam traje više od mjesec dana, stoga ponekad smetnemo s uma da joj uopće moramo kupiti hranu. Srećom, kada skužimo da smo pri kraju, iz ZOOCITY aplikacije naručimo novi paket, koji nam se dostavi za par dana, ili kod kuće ili u najbliži paketomat.
Pas zapravo ne bi trebao jesti ostatke ljudske hrane jer neke stvari koje mi smijemo jesti psi ne smiju – poput već dobro poznate čokolade ili grožđica. Psi bi također trebali jesti uglavnom hranu na koju su navikli, kako bi znali da je to jedino što jedu, a ne na primjer stvari koje pronađu na ulici. Ponekad dobije i druge stvari, poput svježeg kravljeg sira ili komadić mrkve. To su joj kao posebne poslastice, gotovo kao praznično jelo.
Mogu li psi cijeli dan, odnosno dok traje radno vrijeme vlasnika, biti sami u stanu?
Odgovor na pitanje koliko dugo pas može ostati sam kod kuće uvelike ovisi o tome kako je pas naviknut i kakav je njegov dnevni ritam. U našem slučaju, budući da imamo psa manjeg rasta (teži oko šest kilograma), trudimo se organizirati dan tako da uvijek ima barem jednu šetnju usred dana, da je jedna od šetnji dulja i kroz neku prirodu, te da nikada nije sama dulje od dva do tri sata u komadu. Smatramo da je to optimalno za njenu dobrobit i sreću.
Važno je naglasiti da je pas svakako velika obaveza te bismo svakome tko razmišlja o nabavci psa preporučili da dobro promisli može li mu zaista posvetiti dovoljno vremena i pažnje. Ako postoji mogućnost da pas ostaje sam kod kuće cijeli dan, dobar vlasnik bi mu se trebao tijekom preostalog slobodnog maksimalno posveti – kroz igru, šetnje i zajedničko druženje. To je ključno za sretnog i zadovoljnog psa.
Kako izgleda odgoj psa dok je mali, koliko dugo traje?
Jako važan korak u odgoju psa nam je bio odlazak na tečaj. Išli smo po dva puta tjedno po pet tjedana kod gospođe koja trenira i dresira pse. Bilo je poput male škole, s desetak pasa „u razredu“, ali različitih veličina i starosti. Učili smo bitne stvari, poput toga kako ignorirati hranu na cesti, općenitu poslušnost i ono najbitnije, već spomenuti „ne“. Tu smo dobili dobru bazu, a mi smo vjerojatno naučili više na tom tečaju nego pas. Osim toga, prilikom posjete ZOOCITY dućanu od veterinara smo saznali korisne savjete o tome što je bitno prilikom odabira hrane za Ruby te kako je pravilno hraniti, što smije jesti, što ne smije. Sve ostalo je bila nadogradnja i vježbanje stvari kod kuće. Pogledali smo neke stvari na Instagramu i u knjigama o dresuri i odgoju psa, pa neke stvari odradili i sami. Odgoj kao da nikad nije gotov. Još uvijek ju nismo naučili da kada joj bacimo lopticu, da poanta igre nije da ona dalje pobjegne, a mi za njom, već da nam lopticu i vrati.
Smrdi li stan ili kuća po psu?
U našem slučaju, budući da je naša Ruby minijaturni šnaucer, ili službeno po hrvatski patuljasti gubičar, ona zbog svoje pasmine nema nikakav miris niti ne slini. Premda se ljudi koji imaju psa s intenzivnijim mirisom naviknu na njega i praktički ga ne osjete, mogu reći da drugi ljudi koji su nam dolazili u posjet su nam uvijek govorili kako ne mogu vjerovati da imamo psa u stanu, jer ne osjete nikakav miris. S obzirom na pasminu, nema opadanja dlake, pa s tim nemamo problema.
Kako naučiti psa da ne skače na druge ljude?
Ponovno, čarobnom riječju „ne“. Kada krene skakati prema nekomu, kažemo joj jednostavno „Ruby ne!“, a ona sjedne i nastavi mahati repićem dok ju netko ne pomazi. Također smo dobili savjet da ako želimo da pas ne skače po ljudima koji dođu u stan, da prvo trebamo pričekati da se malo smiri, pa da ju tek onda krenemo pozdravljati, maziti ili nagraditi slasticom ako je dulje vremena bila sama. Dakle, dolazak ljudi u stan ne bi trebao biti neki veliki događaj, već nešto što se često događa.
Imaju li ženski psi zaista „menstruaciju“ i kako to izgleda u praksi?
Dok nisam imao ženskog psa, nisam uopće niti pomislio da psi menstruiraju. Nije mi nikad prošlo kroz glavu. Prvu menstruaciju Ruby je dobila oko devet mjeseci starosti, a cijelo iskustvo mi je bilo pomalo šokantno. U danima prije menstruacije joj se raspoloženje naglo promijenilo. Postala je nekako tužna, bezvoljna i letargična. Nije se htjela dići s kauča, niti izlaziti van. Gledala bi pred sebe, a čak ne bi ni spavala toliko puno. Toliko smo se pribojali da je nešto bolesna da smo zvali veterinarku. Rekla nam je da pričekamo još malo, da je vjerojatno počela menstruirati i da provjerimo imamo li gdje u stanu kakvu kap krvi. I naravno, boljim gledanjem po stanu, našli smo jednu kap. To je bila i praktički zadnja kap koju smo našli, budući da se je brzo počela sama „čistiti“.
Mijenja li tvoj pas ponašanje ovisno o tvom raspoloženju, npr. kad si tužan?
Apsolutno. Kada sam tužan ili izmoren, Ruby odmah osjeti da nisam baš potpuno raspoložen za igru, pa najčešće sjedne uz mene na kauč i nasloni mi glavu što bliže. Ili me gleda ili zaspi tako na meni. Odmah sam bolje volje kada tako dođe.
A kada sam dobre volje, onda zna da može dobiti što god hoće. Idemo se natjeravati po stanu? Može. Treba ti bacati lopticu duž cijelog hodnika, a da mi ju ne vratiš? Isto može. Želiš li van u park? Može i to.
Misliš li da psi shvaćaju razliku između djece i odraslih dovoljno da se prije primire u dječjem prisustvu?
Po tome što sam vidio, shvaćaju. Ruby se drugačije ponaša kada vidi dijete ili kada vidi odraslu osobu. S djecom je pažljivija i mirnija, a i više dopušta da ju se mazi. Kada u šetnji sretnemo djecu jako nam je drago čuti da roditelji pitaju smije li se pomaziti psa, jer ne reagiraju svi psi isto i ne voli svi psi maženje nepoznatih ljudi.
S druge strane, ako je dijete razigrano, Ruby je još razigranija. Ali ponovno, ne prelazi neku mjeru, pa je dijete uvijek sigurno i neće mu se ništa dogoditi.
Imaš li osjećaj da tvoj pas razumije što mu pričaš i zašto?
Ne samo da razumije, već ja svaki dan očekujem da će mi nešto odgovoriti. Nekad kad sam sam kod kuće, uhvatim se da joj pričam što ćemo raditi, a ona me pozorno sluša. No, najbolje razumije kada joj kažem čarobnu riječ – „papati“. Što god da radi, koliko god da duboko spava, za sekundu se stvori kod zdjelica i čeka hranu. Budući da gotovo svaki dan jede u ista vremena, pomalo imam osjećaj i da zna na sat. Večera joj je obično oko pola šest, a ako joj ne dam jesti točno u to doba, odmah postaje malo nervoznija.
Razumije i druge komande, poput „hop“. To nam je univerzalna riječ za skakanje na kauč i ulaženje ili izlaženje iz auta. Razumije i „prvo ja“ prije nego izađemo iz auta, pa zna da mora čekati s izlaskom dok ja ne dođem po nju.
Pitanja za Idu, vlasnicu mačaka Miška i Sivca
Kako se riješiti mačjih dlaka s odjeće?
S raznih sam strana čula da je to glavni strah onih koji nikada nisu imali mačku za kućnog ljubimca. Voljela bih ih utješiti, no mislim da je bolje da sam iskrena. Kad imate mačku, dlake su neizbježne, osim ako nemate Sphynx vrstu koja nema krzno. „Deal with it“, odnosno „nosite se s tim“ bio bi dobar odgovor na ovo pitanje. Možda se malo šalim jer i mene živciraju dlake na dnevnoj bazi. No, ljubav prema životinji ipak je veća od brige zbog dlaka. Ljepljivi valjak za čišćenje odjeće postao mi je najbolji prijatelj, njime svakodnevno uklanjam dlake i to ne samo s odjeće, već i sa stolaca, kauča i ostalih površina na kojima moji mačori obitavaju. Sivac je sivo-krem, a Miško crni pa je i time čišćenje „zabavnije“ – Miško mi ostavlja podsjetnik na svijetloj, a Sivac na tamnijoj odjeći. Uglavnom, redovito uklanjanje valjkom, prašenje pokrivača i deka moj je recept za lakši život s dlakama. I još nešto – nikada, ali baš nikada ne stavljajte odjeću u perilicu prije nego ste uklonili dlake s nje jer će se zalijepiti za druge komade.
Kako pripremiti stan ili kuću za dolazak mačke?
Dolazak mačića ili odrasle mačke u novi dom dvije su različite stvari. Mačići trebaju posebnu brigu jer su u fazi odrastanja, jako su znatiželjni, sve njuškaju i svuda se zavlače pa s time na umu treba prilagoditi i životni prostor. Osnovni „rekviziti“ koje treba svaka mačka su zdjelice za hranu i vodu, wc, pijesak, transporter, nekoliko igračaka, četka, grebalica i krevetić. Vrlo je važno osigurati mačiću grebalicu odmah na početku jer će se tako naučiti da oštri nokte samo na njoj, a ne na kaučima i stolcima. To je greška koju sam, nažalost, skupo platila. Kako kažu stručnjaci za ZOOCITY, grebanje pomaže trošenju oštrih noktiju kako ne bi bili predugački i ometali je u kretanju. Osim toga, mačiću ne bi smjeli biti dostupni predmeti koje bi mogao progutati – gumbi, kovanice, pikule itd. Neke kućne biljke su za mačke toksične pa pripazite da su negdje gdje ih ne može dohvatiti i žvakati.
Je li mačku nužno voditi van ako je u stanu bez balkona i terase?
Imam sreću što živim u kući pa mačke mogu van kad žele. Bilo bi mi jako žao da ih držim unutra cijelo vrijeme jer ne smatram da je to humano. Zamislite da netko vama brani da ne smijete van, sigurno se ne biste dobro osjećali. No, ako živite u stanu bez barem balkona ili terase, puno je praktičnije da je mačka stalno unutra jer nije nužno da obavlja nuždu vani kao pas. Osim toga, manja je mogućnost da će se tući s drugim mačkama, pokupiti neku bolest ili nestati. Ipak, uvijek zagovaram opciju da mačak vidi vanjski svijet, odnosno da ne bude zakinut za to iskustvo. Za one koji svog ljubimca ne mogu puštati van niti imaju balkon, uvijek postoji opcija da ga vode po vani na uzici, ali negdje gdje nema toliko prometa i tiše je. Primjerice, neki park, na selu i slično. No, bolje je s time krenuti dok je životinja još jako mala jer bi joj uvođenje uzice kad je već starija moglo predstaviti šok.
Koji su znakovi da mačka voli svog vlasnika i da joj je ugodno u stanu?
Mislim da u društvu još uvijek vlada predrasuda da mačke nisu privržene svom vlasniku kao, primjerice, psi. No, sigurno će vam svaki vlasnik mačke reći da to nije istina. U životu sam imala nekoliko mačaka i baš svaka je iskazivala ljubav i privrženost, ali na njoj svojstven način. Iako se na prvu možda čini da su sve mačke iste, svaka je teški individualac – ima neke osobine koje možda druge mačke nemaju, one sitne quirkove koji ju čine posebnom, no sve mogu i primiti i dati ljubav. Samo ih treba naučiti razumjeti.
Glavni pokazatelj da se mačka osjeća dobro u svom okruženju i da voli vlasnika, iz mog iskustva, jest kada se može opustiti – kada mirno spava, stišće se uz gazdu, „mijesi“ šapicama i često vas pozdravlja trljanjem i/ili glasovnom komunikacijom. Neke mačke su po prirodi tiše, kao primjerice moj Sivac, ali zato na druge načine pokazuju privrženost.
Koliko traje navikavanje mačke na prostor i vlasnika i kako to izgleda?
Ovisi o mački i njezinoj dobi, prošlom iskustvu i osobnosti. Proces navikavanja je vrlo individualan. Mačići se, barem iz mog iskustva, puno brže navikavaju na novi prostor nego odrasle mačke. Miška smo doveli kući kada je imao tek nekoliko tjedana i sjećam se da je već nakon pola sata legao na kauč i počeo se prati, kao da je tu već godinama. Sa Sivcem je pak druga priča jer nam je on došao kao odrasli mačak. Jednog dana nam se pojavio u dvorištu, bio je preplašen i gladan pa smo mu dali vode i hrane. Bio je nepovjerljiv, nije nam se približavao koliko god smo ga htjeli pomaziti. Tada nismo planirali da ostane kod nas, jednostavno se dogodilo jer nam je sve više prirastao srcu. Tek nakon nekoliko mjeseci se udomaćio, počeo spavati u kući i maziti se. Životinji, bio to mačić ili odrastao mačak, treba dati prostora da se privikne na novo okruženje dinamikom kojom ona to želi. Sve što možete jest biti strpljivi, puni razumijevanja i ljubavi, promatrati njihove navike i truditi se da im bude što ugodnije. I još nešto – ako mačić ima mogućnost izlaska u vrt, prvih nekoliko mjeseci obavezno treba vani biti s njim dok sve istraži. Kada malo poraste, tek onda je dovoljno sigurno da vani „hara“ sam, po mogućnosti dalje od prometnica.
Je li istina da mačke same biraju gdje će spavati?
Najveća istina ikad. Miško i Sivac spavaju posvuda, gdje žele i kada. Redovito „rotiraju“ nekoliko omiljenih mjesta, kako im koje u tom trenutku paše. Moguće ih je dok su jako mali naučiti da spavaju u svom krevetiću, ali mačke vole, baš poput njihovih velikih srodnika, biti u čoporu pa će se kad-tad zavući vlasniku u krevet. Tako se osjećaju najsigurnije i to je također jedan od pokazatelja da su vam privržene.
Imaš li osjećaj da tvoje mačke razumiju što im pričaš i zašto?
Apsolutno. To posebice vidim na Mišku jer smo mu odmalena pričali, poticali na vokalno izražavanje pa je takav i danas. Vrlo glasno i vrlo konkretno izražava što želi, kada mu nešto ne paše ili kad je zadovoljan. Sve te nijanse čujem u nekoliko vrsta njegovog mijauka. Prilično sam sigurna da je razumijevanje obostrano jer kad ga, primjerice, prekorim pa kažem: „Miško, odmah siđi dolje“ ili oštrim „Ne!“, redovito zamijauče u znak neodobravanja, ali me ipak posluša. U to da me razumije sam se posebno uvjerila u sljedećoj situaciji koja se zna ponoviti s vremena na vrijeme. Nekada mu se ujutro ne jede, već bi odmah van. No, kako mačke vole rutinu i potrebna im je, odrješitim glasom ga pogledam u oči i kažem mu „Moraš to pojesti, inače nema van.“ Gleda me nekoliko sekundi (dok mu se „odvrte kotačići“), vrati se do posude i pojede. Uvijek me iznova fascinira koliko je pametan.
Je li moguće dresirati mačke?
Nisam nikada dresirala svoje mačke u pravom smislu riječi, ali vjerujem da se može, da. No, sigurno je pristup drukčiji nego prema psima. Moj „dresing“ Miška se sastojao od konkretnih komandi u smislu odrješitog „ne“ za stvari koje ne smije te nagrade (najčešće poslastica popraćena s odobravajućim tonom glasa i kratkim „bravo“) za nešto što je napravio dobro ili poželjno. Važno je paziti i na intonaciju jer mačke više reagiraju na zvuk nego na geste koje nekada ni ne primijete (npr. prijeteći prst u zraku).
Je li istina da se mačke same čiste i znači li to da ih nije potrebno kupati?
Mačke su jako uredne životinje i u principu ih nije potrebno kupati, posebice ako su cijelo vrijeme u stanu, a s time se slažu i veterinari. No, ako izvana dođu prljavog krzna i šapa, možete ih prebrisati posebnim maramicama za životinje. Nije ih dobro kupati, osim ako su zaista jako prljave, jer im tako uklanjate njihov miris i prirodna ulja s dlake. Dovoljno je da se same ližu i tako čiste krzno, a vi možete tu i tamo uskočiti s maramicama. Ono što je pak potrebno redovito raditi jest češljati ih, pogotovo u periodima linjanja.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke ZOOCITY.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....