Golublji par mjesecima nastoji živjeti na balkonu Zagrepčanke Sanje, što se njoj ne sviđa. Odlučila im je humanom metodom dati do znanja da ih ne želi u blizini, pa je kupila plastičnu vranu (ako ćemo biti precizni, vjerojatnije je da se radi o gačcu ili gavranu, jer ptica nema sivog perja, ali to je manje važan detalj) i stavila je na balkon. Mislila je da će to uplašiti golubove, pa će oni dom potražiti negdje drugo.
I premda su je zaobilazili, situacija se nije razvila kako se nadala, jer oni nisu otišli. Na povratku s posla stalno je pronalazila vranu oborenu i mislila je da je vjerojatno golubovi sruše dok mašu krilima. No, onda je jedan dan ostala doma i snimila što se događa.
Plastičnu vranu je, istina, rušila jedna ptica, no ne golubovi. Oni su u ovom zločinu bili posve nevini, a počinitelj je netko drugi. Da je riječ o romanu Agathe Christie gospođica Marple bi sigurno imala neku zgodnu seosku anegdotu uz pomoć koje bi riješila ovaj slučaj. Jer počinitelj je - vrana. Prava pravcata, vrlo živa i očito, veoma nezadovoljna.
- Ne da je jednom udari i ode, nego je riječ o nokautu. I to svaki put put kad je podignem - kaže nam gospođa Sanja.
Komentari (0)
Komentiraj