Nakon što je prošle godine jedva upao na Doru kao zamjena u slučaju da netko od odabranih izvođača odustane, Marko Purišić poznatiji kao Baby Lasagna svojom je glazbom pokorio Europu i postao uzor mnogim mladim glazbenicima koji su se ove godine sa svojim pjesmama pokušali probiti na hrvatsko natjecanje za pjesmu koja će nas predstavljati na Eurosongu. Među njima je i Alen Vlajnić, koji se u glazbenom svijetu predstavlja imenom Disco Lizard. HTV-ov žiri nije ga odabrao za Doru, ali Disco Lizard je privukao pozornost glazbenih kritičara koji hvale njegov upravo objavljeni album KAYAK i pjesmu "See You in Paradise", čije neuvrštavanje među 24 izvedene na opatijskoj pozornici smatraju velikom nepravdom.
* Koliko dugo se bavite glazbom i gdje vas se moglo čuti i vidjeti prije nego što ste osnovali Disco Lizard?
- Aktivno se učim glazbi od trinaeste godine. Prije Disco Lizarda nešto sam pokušavao pod svojim imenom i prezimenom na hrvatskom jeziku, ima tome sedam godina i nije od velike važnosti. Dobar sam gitarist, pa sam svoje usluge nudio u raznim situacijama, donedavno u zagrebačkim Brkovima. Lijepa iskustva malo relevantna za Disco Lizard.
* Je li Disco Lizard vaš autorski projekt i koliko dugo postoji? Nastupate li samostalno ili je riječ o bendu?
- Disco Lizard je brod, a ja sam za kormilom od 2019. Posada je fluidna ovisno o zahtjevima ideja koje sam odlučio realizirati. Za buduće nastupe uživo, kao i ove koji su dostupni online, očito imam bend oko sebe. Dugo je to sve trajalo, a moj ritam i ambicije često su izazovne za ispratiti pa se ljudi mijenjaju i bježe. To je normalno. Za neke se nadam da će ipak ostati i da ćemo uskoro zasvirati skupa.
* Kako ste odabrali ime, zašto disko i gušter?
- Disco Lizard po stihu iz pjesme "Science Fiction" grupe Arctic Monkeys s albuma "Tranquility Base Hotel + Casino". Doduše, na mogućnost da fragment stiha "feel rougher than disco lizard tongue along your cheek" bude ime benda, moju pozornost skrenuo je tadašnji cimer. Sviđa mi se ime jer spaja dvije krajnosti - prirodu i kulturu, čime sam za vrijeme stvaranja KAYAK-a bio opsjednut. Ne spaja ih na općim mjestima, ima finoću, zvučno je i lijepo izgledaju napisano jedna pored druge. Mračno je, ali nije otrovno. Bojim se i jednog i drugog, a sada su mi tu svaki dan.
* Bojite se disko-klubova?
- Pa da, bojim se ljudi, pogotovo znojnih muškaraca i žena noću.
* Kako biste opisali glazbu koju izvodite?
- Ne znam. Novo je, a miriše na stvari koje ljudima nešto predstavljaju. Volim reći da je to pop, ali to je više namjena nego žanr u mojem slučaju. Želim vjerovati da je to muzika koja ne ostavlja ravnodušnim, dok posjedujem dokaze da pokreće. Puno je truda posvećeno da nevidljivi jezik svega napisanog i odsviranog slavi život.
* Jeste li vi autor svih pjesama, odnosno glazbe i stihova?
- Jesam. U većini pjesama koautor muzike i aranžmana je i Ivan Čačić, s kojim sam najviše radio na projektu i njegov doprinos je nezamjenjiv. Mnoštvo je ljudi sudjelovalo i dalo svoj doprinos bez kojeg KAYAK ne bi bio to što jest. Hrvoje Ivančić je pored Ivana i mene jedini koautor na albumu. On je započeo raditi pjesmu "Radio Soldier".
* O čemu pjevate i što vas inspirira?
- Na prvoj polovici albuma se ne mogu pohvaliti velikom spisateljskom vještinom izvan zadovoljavanja fonetske forme. Trudio sam se tada pjevati o egu, izazovima kreativnosti, dualističkim idejama, psihodeličnim iskustvima i pomalo nespretno načimao neke ideje zapadnjačke filozofije. Na drugoj polovici albuma otkrivam svoj jezik, koristim ljepše i prodornije motive, istražujem religijska iskustva, suživot, moral, psihoanalitičke jungovske vratolomije, i sve što dječake inače uzme u toj dobi.
* Tko su najpoznatiji suradnici na vašem albumu KAYAK?
- Osim već spomenutog Ivana, kojeg vrijedi spomenuti još jednom, tu je još dosta suradnika iz Hrvatske, ali i nekoliko zanimljivih stranih imena kao što su dobitnik Grammyja Wez Clark, koji je miksao pjesme za Beyoncé, Sama Smitha i Eda Sheerana, grammyjevac Stuart Hawkes, koji je masterizirao najpoznatije album Amy Winehouse, višestruki dobitnik nagrada Mark Needham, koji je producirao pjesme za Imagine Dragons, Dolly Parton, The Killers i Chrisa Isaaka, Howie Weinberg, koji je masterizirao pjesme za Madonnu i Metallicu. U vizualnom segmentu Sven Harambašić je napravio logo, cover albuma, kolaže, fotografije i naslovnice singlova, a Tena Zovak je dizajnirala moju odjeće i pobrinula se za make-up.
* Jesu li sve vaše pjesme na engleskom jeziku?
- Sve koje vrijede jesu. Posvetio sam se tom jeziku proteklih osam godina, razumijem ga, osjećam ga i volim ga jednako kao i hrvatski. Važnije od svega, moj pjevački izričaj je procvjetao na njemu i dopušta mi stvari koje ne mogu na materinjem. Znam što radim kada pjevam i pišem na engleskom. Trebalo bi mi vremena da se ponovno snađem na hrvatskom, iako vjerujem da bih mogao, samo bi muzika nužno zvučala drugačije.
* Koliko i gdje nastupate u zadnje vrijeme?
- Prva pjesma Disco Lizarda izišla je prije svega nekoliko mjeseci, a album prije dva tjedna. Nisam još nastupao, ali smo se potrudili snimiti "Live iz studija", kojim smo zadovoljni, kao i ljudi koji su ga pogledali. Koncerti će doći, pitanje je pravog trenutka koji je povezan s poslovnim odlukama koje su preda mnom.
* Prema onome što vidite na nastupima, tko vam je publika, uglavnom mladi ljudi ili...?
- Publiku trenutno analiziram putem streaming platformi. Redom su to dame i gospoda, malo zreliji ljudi "stariji adolescenti" od 24 do 35 godina, a ni stariji se ne bune, podsjeća ih na 80-e. Tu i tamo se pojave i tinejdžeri pred kojima je očito svijetla budućnost.
* Koliko vam znače pohvale glazbenih kritičara?
- Jednako kao i bilo čija pohvala. Svaka pohvala mi znači. Ono što mi ne znači su kritike, što je dobro, jer još niti jedna konkretna nije izašla. Ove koje su izašle su pozitivne i kratke, kakve i trebaju biti.
* Neki glazbeni kritičari smatraju da je nepravedno što vaša pjesma "See You in Paradise" nije prihvaćena za sudjelovanje na ovogodišnjoj Dori. Jeste li prvi put prijavili pjesmu na Doru i jeste li bili razočarani što nije odabrana među 24 koje su bile izvedene u Opatiji?
- Čini mi se da to smatraju svi koji su poslušali pjesmu. Ista ta Dora je povela mnoštvo iznenađenih ljudi na krug KAYAK-om. Sve je to u redu i sve je to samo plaha zabava. Ionako je svuda oko nas neiskorišten potencijal. Nisam se prijavljivao ranije.
* Što vas je potaknulo da se prijavite na Doru i hoćete li i nagodinu opet pokušati s nekom drugom pjesmom?
- Potaknula me je jednostavnost Baby Lasagne. I te godine mi je prolazilo kroz glavu da je pošaljem, ali nikako se nisam vidio u tom formatu. Cijela situacija s njim izgledala je kao nešto bolja situacija za Disco Lizardom iduće godine. Ne vjerujem u ponovnu prijavu niti u potrebu za njom.
* Je li vam doista bila želja predstavljati Hrvatsku na Eurosongu i jeste li veliki ljubitelj tog glazbenog natjecanja?
- Želja mi je da što više ljudi čuje moje pjesme. Ne bih htio živjeti s tim da možda nisam dao sve od sebe. Nisam obožavatelj Eurosonga, karaoke natjecanja i svega što muziku poistovjećuje s "Big Brotherom", ali nisam ni preozbiljan. Pregrizeš malo, izvučeš se na širu sliku i igraš dok se ne umoriš.
* Kako vam se sviđaju pjesme koje su ove godine izvedene na Dori, koja vam je najbolja i što mislite od pobjedničkoj pjesmi "Poison Cake" Marka Bošnjaka?
- Ne slušam takvu muziku, ali sam gledao Doru. Najbolji nastup i spot je imao Luka Nižetić. Pjesma "Poison Cake" mi se ne sviđa, ali se meni puno toga ne sviđa. Ogenj je bio zasluženi favorit, a najbolje je pjevala i koračala pjevačica iz Magazina.
* Jeste li fokusirani na hrvatsko tržište ili vas više privlače nastupi i karijera u inozemstvu?
- Nisam fokusiran isključivo na domaće tržište. Ne želim provesti karijeru uvjeravajući naše ljude da bi trebali slušati muziku sa stranim tekstom. Imamo mi dobrih izvođača. Disco Lizard puca na veliko. To, naravno, ne znači da ne želim svirati ovdje, dapače. Ako ikada fokus bude isključivo regija, tekstovi će biti na hrvatskom.
* Koji su vam planovi za ovu godinu, što publika može od vas očekivati u skoroj budućnosti?
- Snimam i režiram spot za još jednu pjesmu s albuma. To želim plasirati u travnju skupa s "Live iz studija" za istu pjesmu malo nakon spota. Polako radim na novom albumu, a jedan kratki i malo drugačiji EP već imam spreman, no taj je za teške sladokusce.
* Jeste li već na svojoj koži osjetili da je u glazbenom svijetu put do uspjeha trnovit?
- Ako put nije trnovit, vjerojatno je krivi. Naviknut sam da je teško i loše se snalazim kada stvari idu lagodno, miriše mi na nevolju i ne podsjeća na dom. Kada se to svede u neku jednadžbu, onako je kako i treba biti.
* Što bi za vas bio uspjeh u poslu kojim se bavite?
- Dovoljno publike s kojom se razumijem kako bi stvaranje muzike, sviranje koncerata i režiranje spotova doprinosili kućanstvu Vlajnić. Skroman sam ja, bez obzira na to što mi muzika zvuči skupo.
* Živite li isključivo od glazbe ili radite još nešto?
- Indirektno je sve što zarađujem proteklih pet godina tu zbog ili od glazbe. Interesiram se i honorarno radim kao videoeditor i kolorist. To me odmara i volim proces uljepšavanja stvari, ljudski je.
* Što ste po struci, koju ste školu završili? Gdje ste rođeni, koliko imate godina, gdje danas živite?
- Završio sam medicinsku školu u Slavonskom Brodu, tamo sam i rođen. Trenutno stanujem u Zagrebu. Mladi neambiciozni fizioterapeutski tehničar, to sam ja u svijetu medicine. Imam 26 godina.
* Što još volite u životu osim glazbe, u čemu uživate?
- Uživam u procesu stvaranja. Uživam u činjenici da mi ljudi to možemo. Uživam u društvu dobrih, kulturnih i duhovitih ljudi. Počeo sam uživati u šetnjama, bez muzike, bez ičega, puki regularni hod. Volim pisati stvari koje nikada neću pročitati. Volim kada su stvari nazvane svojim imenom, volim red više od kaosa, a kaos si volim priuštiti da ne skliznem u dosadu. Volim kada je ideja pošteno realizirana. Volim dobar film i, nažalost, moj nogomet je američka politika.
* Pa kako vam se čini dosadašnja vladavina Donalda Trumpa?
- Gore nego što sam očekivao. Ne sviđa mi se količina upletenosti Elona Muska u cijelu priču.
* Što slušate najčešće i koliko glazba koju slušate utječe na onu koji stvarate?
- Usred sam nekog perioda u kojem slabije slušam muziku. Ne mogu joj se pošteno posvetiti pa je onda iz poštovanja čuvam za drukčije dane. Slušam je temeljito i volim biti očaran jer tada jedino utječe na ono što i sam stvaram. Nabacat ću ovako iz glave izvođače i autore s kojima me ne možete fulati – Bob Dylan, Nick Cave, Radiohead, David Bowie, Lou Reed, Steely Dan, Leonard Cohen, Arctic Monkeys, Fontaines DC, The Beatles, Tame Impala, Air, Fela Kuti, Talking Heads, Pink Floyd, Whitest Boy Alive, Thievery Corporation... Volim klasičnu muziku, ali sam sramotno neposvećen toj ljubavi i klasičarski sam laik. Volim Mahlera, Schuberta, Wagnera i Stravinskog. Sven mi je otkrio svijet ambijentalne drone muzike i obožavam Williama Basinskog i Briana Ena. Zadnji val inspiracije vukao sam iz rap žanrova, no zadržao se jedino Kendrick Lamar s nekim albumima i nesretni Ye sa svojim genijalnim Yeezusom. Od domaćih izvođača to su velikani novog vala, Damir Urban, Pipsi i Letu štuke u jednom periodu.
* Koliko pažnje posvećujete svojim scenskim nastupima i izgledu na pozornici i koliko je to važno osim same glazbe?
- To jako ovisi o kakvoj muzici se radi, svaka ima odgovarajuću scensku prezentaciju. Muzika, izvođačeva prisutnost, otvorenost, staviti sebe iza toga što radiš u trenutku i neprobijanje uloge su najvažnije stvari. Prirodno mi je da se krećem na određene načine. Dokle god pomaže muzici, dobro je, nije dobro ako ću joj smetati. Volim da se dobro obučemo, kao da idemo na misu. Tako se postavlja određeni ton i time se odaje poštovanje kada dolaziš u goste. Volim koristiti što više medija prilikom izražavanja, tako da je općenito vizualni narativ oko Disco Lizarda bitan jer tako kreiram prostor u kojem ta muzika odjekuje, a ako su ideje dobre – zašto ne? Uvijek i u svemu najvažniji je balans, pravilan omjer u kojem se nešto ostavlja slušatelju. Ako pretjeraš u direkciji, čovjek se ne osjeća uključeno; ako previše toga prepustiš slučaju, igraš igru u kojoj možda nećeš dati dovoljno. Prilika i puteva je milijardu, dovoljno da se svi okušaju, a krajnji sud je uvijek publika. Na meni je da se tek dokažem uživo kao Disco Lizard, ali osjećam da će biti dobro. Sviranje uživo je potencijalno i najbolji segment ovog glazbenog proputovanja.
Komentari
0