Ima tome sigurno deset godina da sam u klubu KCM u Mesničkoj u pauzi snimanja emisije Svijet jazza upoznao Lea Hekmana. Je li on tada vodio program kluba, mimo koncerata koje dogovarao uglavnom Borko Rupena, više se ne sjećam, ali svakako je puštao glazbu. U KCM-u je bilo ugodno, navečer je bilo jazz koncerata, a u svako doba dana mogao si sresti nekog mlađeg jazz muzičara, čuti što ima novo, i puštala se odlična glazba. U pauzi snimanja igrao sam šah sa Sašom Nestorovićem, no pažnju su nam privukle stare obrade američkih jazz standarda na hrvatskom.
"Otkuda ti ove ploče?" pitao sam Lea, koji mi je počeo pokazivati vinil formate od deset inča, one koje nisu ni singlice ni longplejke. Predstavili su mi ga poslovnim imenom, DJ D-Gree. Bio je on i radijski urednik, a kao DJ i danas pušta glazbu na sve strane.
"Skupljam, istražujem", rekao mi je i pustio me da pregledam torbu koje je imao pred sobom. Nisam se mogao načuditi. Pjevačke legende jugoslavenske estradne scene, iz najmlađih dana, davnih šezdesetih, ali uglavnom jazz standardi.
San Remo
Onomad je hrvatska, da ne kažemo jugoscena zabavne glazbe bila u povojima, osluškivali su se zvuci sa zapada, pratili strani festivali, posebno San Remo. Već dan, dva nakon premijernog izvođenja u nas su se mogli čuti prepjevi koje su naši kompozitori i aranžeri transkribirali po sluhu, razradili i odmah snimili s muzičarima i pjevačima koji kao da su sjedili u zasjedi pokraj svojih radioaparata. Uspjelije snimke našle bi se i na gramofonskim pločama koje su danas rijetkost i meta sakupljača.
Vidio sam tom prilikom u KCM-u mali dio Leove kolekcije, ali dalo se naslutiti da nije u pitanju samo hir i nasumično odabran niz ploča. Puštao nam je jazz, naravno, rijetke snimke s kraja pedesetih, Ljubljanski jazz orkestar, Orkestar Zlatka Černjula i Beti Jurković, naše obrade američkih jazz standarda iz šezdesetih, ranog Boška Petrovića, snimke s festivala...
Jer krajem pedesetih godina, kad se još i na plesnjacima svira jazz, kad su veliki gradovi puni mjesta na kojima se pleše na živu glazbu, kreću i prvi festivali, prvo Zagreb, pa Opatija, ali ubrzo i Split, i tako dalje. Scena se uslojava. Jazz sve teže opstaje na listama pop-melodija.
D-Gree mi je o svemu tome pričao, shvatio sam da se tim razdobljem bavi studiozno, da nije samo pasionirani kolekcionar. Sretali samo se i poslije, najavljivao mi je razne planove i evo, Leo je pripremio sjajno izdanje. Nakon istraživanja po dostupnoj diskografiji, popularnoj periodici, ali i fonotekama, sastavio je zbirku ranih snimki i složio kompilaciju za koju je zainteresirao austrijskog diskografa "Everland".
Izlazak ovog dvostrukog albuma, pod nazivom "Jugoton Bossa nova", najavljen je za 29. travnja. Radi se o dvije long play ploče s dvadeset kompozicija kojima bossa nova nije samo provodni ritam nego i inspiracija i razlog postojanja, a riječ je o skladbama s domaće scene od 1963. do 1986. godine.
"Bossa nova pojavljuje se krajem pedesetih u Brazilu, gdje će sjevernoamerički jazzisti razviti novi stil sviranja sambe i ponijeti ga kući", kaže Leo, "odakle će se proširiti svijetom."
Doista, šezdesetih, kad je bossa nova postala popularna u Americi, puno je velikih jazzista snimilo barem jednu ploču bossa nove i time zaradilo ozbiljniji novac. Skladba "Desafinado" Antonija Carlosa Jobima, najavit će u Europi globalni fenomen i postati dio repertoara mnogih glazbenika. A američki će saksofonist Stan Getz, u suradnji s tvorcima bosse, Gilbertom, Jobimom i de Moraesom, stvoriti neke od hitova kao što je "The Girl from Ipanema."
"Onaj dan"
Nova zabavna glazba u nas je predstavljana na glazbenim festivalima, događajima iznimne popularnosti, gdje se testiraju nove kompozicije. Ti festivali počinju kao natjecanja autora jer pjevača gotovo da nije bilo. Na zagrebačkom festivalu 1953. u dvorani Istra sve pjesme izvelo je tek dvoje pjevača, Rajka Vali i Ivo Robić. Opatijski festival starta 1958., a splitski je 1960. počeo kao modna revija s četvero pjevača, da bi 1962. dobio naziv Melodije Jadrana.
"Zlatno doba festivala bile su šezdesete, tada je to bio optimalni medij za plasiranje nove glazbe", kaže Leo. "Počinje utrka u borbi za prestiž, između Zagreba, Opatije i Splita."
Utjecaj latinoameričke glazbe na našu scenu nije počeo tek tada, povijest tih utjecaja mogla bi se pratiti desetljećima unatrag, od tanga, preko rumbe, sambe, kalipsa, mamba do cha cha cha, svi su se ti ritmovi odavna udomaćili. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih prisutnost jazza u popularnoj glazbi sve je očitija, počinje i uspon twista i rock and rolla, uz francusku šansonu i talijansku canzonu, pjeva se i plače uz meksički i grčki melos i u svoj toj gužvi pojavljuje se bossa nova.
"Čini se da se bossa nova prvo mogla čuti na valovima talijanskih radija. Činjenica da su se u Italiji licencno objavila tri albuma Joaoa Gilberta zacijelo je utjecala na to da se sljedeće godine na festivalu Sanremo pojavi nekoliko skladbi u bossa nova aranžmanu", govori Leo.
Antologiju "Jugoton Bossa nova" otvara pjesma "Onaj dan" Arsena Dedića, izvedba sa Splitskog festivala 1963., uz aranžman Nikice Kalogjere i pratnju Zabavnog orkestra Radiotelevizije Zagreb. Arsen je do tada pisao tekstove i glazbu pod pseudonimom Igor Krimov, no baš "Onaj dan" prvi put potpisuje pravim imenom. "Moja prva festivalska kompozicija bila je na Splitu 1963., zgodna bossa nova koju nikad nisam snimio na ploči", rekao je Arsen Peri Lukoviću za knjigu "Bolja prošlost". Leo Hekman našao je tu splitsku snimku u arhivu HRT-a i tako se ova skladba prvi put pojavljuje na vinilu i vrlo je vjerojatno uistinu prva bossa na našem tlu.
"Arsena je sve zanimalo", govori Leo, "a lako je moguće da je te 1963. slušao radijske prijenose sa San Rema 7., 8. i 9. veljače, kad se pojavila pjesma ‘Fermate il mondo‘ u izvedbama Johnnyja Dorellija i Joea Sentierija, kao i ‘Perche, Perche‘ u izvedbama Tonyja Renisa i Cocky Mazzetti. Šest mjeseci poslije Arsen prvi put uspijeva ući u konkurenciju kao autor, ali ne dospijeva u finale. ‘Onaj dan‘ nije objavio za života, ali zato je jedna druga njegova bossa nova - ‘Večeras‘, napisana kao duet s Gabi Novak, iz 1965., bila dovoljno popularna da je uzmu za uvod i odjavu jednog zabavnog serijala Televizije Zagreb. Štoviše, Arsen će se pjesmi još jednom vratiti, također u bossa nova aranžmanu, na svom sjajnom debitantskom albumu ‘Čovjek kao ja‘, iz 1969."
Arsen je diplomirao flautu na Muzičkoj akademiji, bavio se paralelno i ozbiljnom i zabavnom glazbom, a jedno je vrijeme u Zagrebu živio s Boškom Petrovićem, najvažnijim jazzistom ovih prostora, čak je i nastupao s njegovim Zagreb jazz kvartetom. Zanimljivo je da Leo na omotu albuma "Jugoton Bossa nova" citira i Bracu Fučkara koji u svojoj knjizi "Hrvatski jazzisti" također spominje 1963. godinu, kad su "prvi put u Zagrebu čuli bossa novu" na gostovanju američkog saksofonista Buda Shanka koji je zasvirao upravo s Boškom.
"A te iste, 1963. godine Jugoton izdaje i ploču pod nazivom ‘Bossa nova‘", govori Leo, koji je na svoju kompilaciju uvrstio dvije obrade s tog rijetkog izdanja: "O barquinho" i Getzov "Hershey Bar" u izvedbi članova Plesnog orkestra Radio Novog Sada, slavnog saksofonista Bogdana Dimitrijevića, kontrabasista i tonca Julija Stefanidesa Bapcike i bubnjara Trive Petrovića.
Na kompilaciji "Jugoton Bossa nova" uz interpretacije inozemnih hitova za domaće tržište zabavne glazbe puno su zanimljivije skladbe naših kompozitora. "Mario Bogliuni je napisao ‘Bosonogu‘ za Zdenku Vučković (Bosa noga - bossa nova - dosjetka je tekstopisca Ivice Krajača)", govori Leo. Doista, njezin zvonki, gotovo dječji glas odlično je pristajao aranžmanu Krešimira Oblaka. A na drugoj pjesmi Zdenke Vučković s ove kompilacije, "Izgubljeno" (zapravo Jobimov "Desafinado" s Krajačevim tekstom), pratnja je upravo Ansambl Krešimira Oblaka.
"Oblak je napravio sjajan aranžerski posao s još dvije pjesme na kompilaciji, ‘Sunčano ljeto‘ Pere Gotovca u izvedbi Vikice Brešer i ‘Nitko na svijetu‘ Drage Diklića", kaže Leo. "Prva je i nagrađena za najbolji aranžman na festivalu Melodije Kvarnera 65, a ‘Nitko na svijetu‘ tek će u Oblakovoj verziji doživjeti uspjeh." Drago Diklić je cijelu svoju karijeru balansirao između estrade i jazza i za njega je bossa nova bila prirodni srednji put, što se osjeti i na drugoj njegovoj pjesmi s ove kompilacije, "Moja draga" Stipice Kalogjere. Diklić je imao stila. I na saksofonu u brojnim jazz sastavima kako u nas tako i po Europi, i za mikrofonom naših bezbrojnih festivala.
Posebno mjesto na kompilaciji zauzima skladba pjevačice Beti Jurković "Ljuljačka", koju je izvela na Zagrebačkom festivalu 1965. uz pratnju Festivalskog orkestra, u spretnoj obradi Marija Rijaveca koji žobimovski otvara pjesmu solo gitarom, a poslije volumen orkestra puni pomodnim zvukom električnih orgulja. Činjenica da je pjevačica ujedno i autorica glazbe rijedak je slučaj na ovim prostorima.
Pjesma na ovoj kompilaciji u izvedbi Kiće Slabinca ne iznenađuje jer nije bilo žanra koji Kićo nije pjevao, od rokerskih početaka u Dinamitima, preko zabavnjaka i narodnjaka, do domoljubnih pjesama. "Meni je zanimljivo", govori Leo, "da je pjesmu ‘Tko si ti‘ Kićo stavio na svoj album iz 1972. I Kićo i Arsen imaju po jednu bossa novu na svojim debitantskim albumima." Kići je u traženju pjesama za prvi album pomagao prijatelj, kompozitor Ićo Kelemen, i on je zamolio Silvija Glojnarića da sudjeluje s jednom skladbom. "Glojnarić mi je ispričao da ga novi brazilski stil isprva nije zanimao, no kad je čuo Mendesov ‘Brasil ‘66‘", kaže Leo, "počeo je razmišljati da napiše nešto u tom stilu. Iako mu je njegov osjećaj govorio da bossa nova kod nas nije dovoljno popularna jer ima doticaja s jazzom." No, Glojnarić je ipak isporučio Ići i Kići "Tko si ti" i pjesma je prošla dobro.
Doajen Silvio Glojnarić na ovoj je kompilaciji i s obradom Jobimova hita "The Girl From Ipanema" za velikog Jimmyja Stanića i njihov zajednički album. To je tek jedan od brojnih Glojnarićevih kvalitetnih aranžmana za veliki jazz orkestar. Za ovu priliku sastavljeni big bend koji je pratio Jimmyja zvao se, valjda da bude duhovito, "Glenn Rich Orchestra". Jimmy na toj snimci iz 1985. pjeva divno, opušteno, a Glenn Rich mu je aranžmanom dao prostora za odličnu scat improvizaciju.
Na kompilaciji ima još sjajnih obrada. Nino Robić pjeva "Sambu de una nota so" na hrvatskom kao "Jednu notu", podsjećajući donekle na svojeg poznatijeg starijeg brata Ivu, uz ansambl Mojmira Sepea. "Nino je uglavnom nastupao u Sloveniji", priča Leo, "a na toj sceni bila je važna i Elda Viler". Na kompilaciji ona zavodljivo izvodi "The Shadow of Your Smile" Bena Webstera, u aranžmanu Matije Rijavca. "Eldu je otkrio u Portorožu Anton Marti", kaže Leo, "i odvukao je u Ljubljanu. Prve je snimke napravila uz ansambl Mojmira Sepea, a poslije i uz češki Karel Wlach Orchestra, gdje je pjevala i na talijanskom".
"Subotnje veče"
"Za mene je sreća" najpoznatija je izvedba na kompilaciji. Aranžman Marija Makara zadržao je dovoljno složene ritmičnosti originala, no ključna je prerada teksta. Brazilsku "Samba da rosa" legendarnih Toquinha i Viniciusa de Moraesa za nas je preradio Arsen, koji je spustio pjesmu u stvarnost, tako da je sjajni duet Gabi Novak i Radojke Šverko postao sraz dvaju pogleda na svijet.
Da je bossa šezdesetih bila itekako u modi potvrđuje i pjesma Dubrovačkih trubadura. Đeli Jusiću je uspjelo u "Ljuvenom zovu" s brazilskim ritmovima spojiti i svoju inače dobitnu kombinaciju renesansnih melodija i pop beata. Nastrano? Možda. No, u to vrijeme nije bilo granica u prepletanju žanrova. Tu je i Višnja Korbar sa Špišićevom pjesmom "Subotnje veče" u obradi Radana Bosnera, ali i stanovita Vikica Brešer. "Jedva sam je našao", priča Leo o njoj. "A pjevala je guaracha hitove još pedesetih s latino orkestrom Zlatka Černjula. Bossu "Sunčano ljeto" Pere Gotovca otpjevala je tako dobro da je on to smatrao jednim od svojih najvećih uspjeha."
Kakva je na koncu bila sudbina bossa nove na ovim prostorima? U zabavnoj glazbi bossa je pokazala da smo pratili svjetske trendove, pažljivo se osluškivalo što se događa izvan socijalističkog svijeta. Ni naša jazz glazba nije ostala imuna, čistunci jazza vole od bossa nove odstupiti korak, dva, no mnogi su izvodili standarde, a postoje i odlične originalne bossa skladbe (sjajan primjer je "Samba da Pipi" Marija Mavrina). "Bossa nova je i dalje prisutna na ovim prostorima", kaže Leo. "Ova je kompilacija pokazala utjecaj na naše najveće kompozitore, mnoge se pjesme danas znaju u kasnijim verzijama, ali ja sam želio pokazati kako su izgledali izvori. Brazilska se glazba nasukala na obalu jadranskoga mora, no poanta je ove kompilacije da prikažemo koliko je brazilska glazba utjecala na povijest hrvatske glazbene scene. I da vidimo u kojoj smo mjeri u to vrijeme bili dobri, uz bok svjetskih trendova."
Komentari
0